- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 588
Stiže zima a biljke ne vole hladnoću. Ako još niste, krajnje je vreme da sklonite vaše mezimice sa niskih temperatura.
Međutim, ne traže sve vrste iste uslove za prezimljavanje.
Šta im je potrebno kada ih unesete i kako pravilno negovati biljke preko zime ? Pročitajte u nastavku teksta.
3 ključna uslova: svetlost, vlaga i temperatura
Zima je za biljke period mirovanja. Ovo je, naravno uslovno rečeno. U ovom periodu biljke su žive, ali svoje razvojne procese svode na minimum. Na taj način preživljavaju, sve dok ne nastupe bolji uslovi za rast.
Osim toga, neke vrste moraju proći fazu mirovanja, kako bi tkiva očvrsnula. Kod zumbula, na primer, cvet se razvija samo ako lukovica provede određeni period na niskoj temperaturi.
Iako su rast i razvoj biljke usporeni, njoj su i u ovoj fazi neophodne tri stvari: svetlost, vlaga i odgovarajuća temperatura.
Ovi uslovi su različiti za svaku vrstu, a na nama je da svakoj biljci obezbedimo ono što joj je potrebno.
1. Dovoljno svetlosti
Ako biljka ne dobija svetlost, ne može da proizvede dovoljno hrane. Zbog toga se dešava da lišće opada ili gubi zelenu boju (etiolira ili žuti). Vaša biljka više ne izgleda zdravo i jedro, već se bori da preživi.
Međutim, ne mogu sve biljke koje ste uneli u zatvoreno stajati na prozorskoj dasci, kako bi dobile dovoljno svetlosti. Neke vrste bolje podnose ovaj nedostatak, pa ćete ih smestiti u polusenku, dok će drugima trebati i dodatni izvor svetlosti, kao što su LED sijalice za biljke. Sobno osvetljenje i obične lampe ne pomažu biljkama, jer ne emituju svetlost odgovarajućeg spektra. Pored toga, najčešće previše greju, pa će oštetiti meka tkiva listova.
- Direktnu jaku sunčevu svetlost zahtevaju vrste koje potiču iz najtoplijih krajeva i pustinja. Kaktusi, aloje, krasule, Echeverie, čuvarkuće (Sempervivum) i druge sukulente, ali i juka, fikusi, Adenium (pustinjska ruža), hristov trn (Euphorbia milli), kroton, nolina, cikas palma i dr.
- Dovoljno indirektnog sunca vole biljke iz tropskog pojasa. Pravilo je da vrste koje imaju belo šatirano i šareno lišće i one koje cvetaju traže više svetlosti. To su: dracene, kordilina, Madagaskarski jasmin, sobne palme, Pachira, Calatea, hibiskus, kafa i dr.
- Biljke za senku podnose uslove sa malo sunčeve svetlosti, pa ih možete smestiti dalje od prozora. To su: spatifilum, klivija, Kalanhoja, anturijum, amarilis, ljubičice, Božićna zvezda, bršljan (Hedera), puzavica Syngonium, paprati, Agloanema, Chlorophytum (Spider plant), filodendroni i mnoge druge. Zamija, Aspidistra i Sanseveria mogu bez sunčeve svetlosti i do pola godine!
2. Temperatura vazduha ne sme biti previsoka
Koja temperatura odgovara biljkama u zatvorenom prostoru?
- Za sobne biljke idealno je 18-25 °C. Ova temperatura odgovara većini vrsta koje prirodno rastu u tropskoj zoni. Biljke iz ove grupe imaju zeljaste listove i neotporne su na niske, ali i previsoke temperature. Tu spadaju najčešće gajene vrste: fikus, filodendron, dracene, kalateje, maranta, sobne puzavice, paprati, palme, anturijum, spatifilum i mnoge druge.
- Limun, mandarina, kumkvat i drugi citrusi prezimljavaju na nižim temperaturama. Optimalno je 5-15°C, u svetlom i zaštićenom mestu - prostorija koja se ne greje ili staklena bašta. U našim krajevima zime su hladne, pa će se biljka smrznuti ako ju ostavite napolju. Zajedno sa njima zimuju i Bougenivillea, Callistemon (biljka "crvena četka"), eukaliptus, masline i neke druge vrste osetljive na hladnoću.
- Ukrasno drveće i žbunje iz kontinentalne zone prezimljava napolju. Ovim vrstama ne odgovara da ih unosite u zaštićene prostore. Tu spadaju tuje i ostali ukrasni četinari, ukrasno žbunje i perene (trajnice), začinsko i lekovito višegodišnje bilje, hrizanteme, lavnda, ruzmarin i neke druge vrste. Drvenaste biljke će zadržati krošnju tokom cele zime. Perene sa zeljastim nadzemnim delom se osuše krajem sezone, a u proleće ponovo poteraju stabljike i listove.
Ako je temperatura vazduha u prostoriji visoka, biljka intenzivno odaje vodu (transpiriše). Vrhovi listova se suše, a može se osušiti i cela biljka. Nije dobro smestiti biljke pored grejnog tela, pogotovo ako ste ih tek uneli. Nagla razlika u temperaturi izaziva stres, treba ih postepeno navikavati na topliju sredinu.
Kaktusi i druge sukulente, umesto da uđu u fazu mirovanja, zbog visoke temperature intenzivno rastu. Tkiva i listovi im se izdužuju i gube čvrstinu, a takvi primerci krajem zime najčešće uginu.
Visoka temperatura u grejanim prostorijama ne odgovara biljkama, ali isto tako ne podnose ni promaju. Strujanje hladnog vazduha "šokiraće" sobno cveće, pa će opadati listovi. Isto tako im smeta i hladnoća u blizini prozorskog stakla.
3. Smanjite zalivanje
Zalivanje biljaka u toku zime treba smanjiti: jednom nedeljno, a one u senci i ređe. Najbolje je proveriti: ako je zemlja u saksiji vlažna, sačekajte. Pošto je ovo faza mirovanja i biljke su usporile svoje procese, one troše manje vode.
Voda za zalivanje mora biti sobne temperature. Neke vrste su osetljive na hladnu vodu i kamenac (orhideja, azaleja, božićna zvezda), pa je najbolje da voda bude odstajala. Zalivajte po zemlji ili u tanjirić ispod saksije - ciklame, ljubičice i sve biljke sa dlačicama na listovima ne podnose kvašenje.
Prihranjivanje biljaka zimi treba smanjiti jednom u mesec dana. One vrste koje cvetaju: orhideje, amarilis, klivija, ciklame, prihranjujte redovno tokom celog perioda cvetanja. To znači da jednom nedeljno u vodu za zalivanje dodate prihranu. Nemojte praviti jači rastvor nego što je preporučeno - to izaziva deformacije listova i cvetova.
Orošavajte biljke ako je temperatura u prostoriji visoka. Većina sobnih vrsta potiče iz tropskih zona, pa im odgovara visoka vlaga vazduha. Orošavanjem ručnom pumpicom se stvara specifična vlažna mikroklima oko same biljke, pa se vrhovi listova neće sušiti. Ovo je posebno efikasno u prostorijama sa visokom temperaturom vazduha. Nemojte prskati "dlakave" biljke, listovi i stabljike će istrunuti.
Biljke koje zimuju na hladnom: limun, kaktuse i sl. takođe treba zalivati. Međutim, ovo se radi retko - jednom u mesec dana. Kaktuse i ostale vrste sočnog lista i ređe - bolje podnose sušu nego višak vlage. Ako je prostorija svetla, a zima blaga, sa dosta sunčanih dana, možda ćete trebati češće vlažiti supstrat, ali najbolje je proveriti - zemlja nikako ne treba biti natopljena, da koren ne bi trunuo.
Pripremite biljke za proleće
Kada dođu topli dani biljke ćemo ponovo izneti napolje. Nemojte žuriti - sačekajte da temperature pređu 15-ak °C. Strpite se do druge polovine marta. Najveća opasnost su niske temperature u toku noći i jutarnji mraz. Naše mezimice su navikle na toplo, fino ušuškane tokom zime. Hladni vetrovi i prolećne kiše mogu ih šokirati. Čak i izlaganje jakom prolećnom suncu može da ošteti mlade listove.
Postepeno navikavajte biljke na niže temperature. Premestite ih u negrejane prostorije ili hodnik, kako bi se lakše aklimatizovale na spoljašnje uslove.
Biljke koje ste izneli napolje smestite u zavetrinu, uz zid ili u zaklon većeg drveta. Na taj način će biti zaštićene dok ne ojačaju i prilagode se uslovima na otvorenom.
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 736
Sa dolaskom hladnih dana biljke gube svoj sjaj, a vaša oaza može delovati sumorno i oronulo.
I za to postoji rešenje. Ako želite da dvorište ili terasa bude zelena i lepa čak i tokom zime, kombinujte četinare i zimzelene lišćare.
Koje vrste odabrati, kako ih pravilno posaditi i negovati? O tome govorimo u nastavku teksta.
Jesen je idealno vreme za sadnju četinara
Poslednji dani oktobra i mesec novembar najbolji su period za sadnju četinara. Uopšteno, višegodišnje vrste se sade kada su u fazi mirovanja, to jest kada lišćari odbace lišće. Tada su procesi u biljci usporeni, ne treba joj mnogo hrane i vode za fotosintezu i rast, pa je ukorenjivanje lakše. Ove biljke kreću sa rastom u rano proleće.
Za razliku od jeseni, kod prolećne sadnje biljke su osetljivije. Priroda se već "budi" i sokovi u sadnici su krenuli. Ona pupa i želi da raste, ali prvo mora da se ukoreni. Ako se, uz to desi i da je proleće toplo, biljka vrlo lako "dehidrira" i osuši se.
Ne čekajte zimu
Sadnice u rasadnicima najčešće se proizvode u posudama. Kada nabavite takvu biljku, stres prilikom presađivanja je minimalan. Nema oštećenja korena - sadnicu izvadite iz saksije i prebacite u sadnu jamu. Zbog toga se mogu saditi u toku cele godine.
Međutim, i ove biljke trebaju se ukoreniti i prilagoditi spoljašnjim uslovima. Iako je sadnja moguća "sve dok ašov može u zemlju", odnosno dok tlo nije zaleđeno, nemojte čekati hladne dane. Zemlja će biti previše tvrda, pa se koren teško "hvata". Neće se uspostaviti kapilarni tok vode i moguće je da se biljka osuši ili smrzne.
Priprema terena za sadnju
Prilikom jesenje sadnje četinara najvažnije je pravilno pripremiti teren.
1. Izaberite odgovarajuću poziciju.
Osunčanost: među četinarima postoje oni koji više vole sunce i drugi koji traže polusenku ili hlad. Time se vodite kada birate vrste za sadnju. Neke uopštene smernice su sledeće:
- Thuje uglavnom dobro podnose osunčane pozicije, varijeteti sa žutom krošnjom traže više sunca.
- Veoma popularan Cupressocyparis "Leylandii" najlepše će se razviti na osunčanoj poziciji.
- Juniperusi (kleke) najlepšu boju četina imaće na sunčanim mestima
- Većina borova (Pinus sp.) takođe vole sunce
- Chamaecyparisima (pačempresima) odgovara polusenka
- Tisa (Taxus sp.) dobro podnosi hladovinu
- Smrče (Picea sp) su vrste za senku i polusenku
Četinari traže vodopropusno zemljište. To znači da zemlja nema tešku strukturu, već se višak vlage slobodno proceđuje, pa koren neće trunuti. Ako je kod vas zemlja zbijena, na dno sadne jame stavite sloj šljunka ili lomljene cigle. Zemlju kojom zatrpavate busen pomešajte sa peskom i kompostom ili tresetom. Tako će biti rastresita i vodopropusna.
2. Dovoljno velika sadna jama
Sadna jama mora biti dva puta šira od busena sadnice. Neka bude malo dublja od same veličine korena (5-10 cm).
Na dno sadne jame, ako je potrebno, stavite drenažni sloj od šljunka ili sitnog kamenja debljine 10-ak cm. Preko ovog "tampona" stavite sloj zemlje na koji će ići busen.
3. Izbor sadnice
Ako ste odredili mesto za sadnju, izaberite zimzelenu vrstu koja odgovara uslovima sredine. Vrste za senku neće podneti jako letnje sunce, a toploljubive biljke će stagnirati u hladovini.
Što se tiče dekorativnosti, tu ste u velikom problemu. Ogroman je izbor sadnica različitih veličina i oblika: kalemljene, patuljaste, stubaste, loptaste, topijari... Prelepe boje četina, elegantni oblici stabla i krošnje - teško je izabrati. Bilo da ih sadite u ukrasnu saksiju ili direktno u zemlju, najbolje potražite preporuku u nekom od specijalizovanih rasadnika: ASC Garden, Gardenija, Lepo polje...- mnogo ih je, a vi izaberite.
Kako pravilno posaditi četinare
Kada ste izabrali sadnicu, mesto i pripremili sadnu jamu, sledi sadnja.
Zatrpajte koren sadnice mešavinom rastresite zemlje i dobro ju utisnite oko stabla. Ako je busen upakovan u juteni džak, plastičnu vrećicu ili neki drugi materijal obavezno skinite pakovanje.
Biljku ne treba saditi dublje nego što je bila - vrat korena treba da je u nivou površine zemlje. Ako posadite biljku duboko i stablo joj zagrnete zemljom, kora može na tom mestu trunuti od vlage prilikom zalivanja.
Poželjno je da oko zone korena napravite "čanak" - mali kružni nasip koji zadržava vodu. Tako će se vlaga pravilno proceđivati u zonu korena.
Gustina sadnje (ako sadite više sadnica) zavisi od vrste i njenog porasta. Za formiranje zelenog zida tuje se sade na razmaku 0,8-1m, čempresi 2m jedan od drugog, a borovi i smrče na rastojanju 3-5m. Međutim, ovo su neke opšte smernice. Mnoge ukrasne forme imaju uske, stubaste, loptaste ili žalosne krošnje. Stručno lice u rasadniku će vam reći kakav oblik krošnje formira biljka koju ste izabrali i do koje veličine poraste.
Nega četinara nakon sadnje
Zalivanje nakon sadnje je obavezno. Na ovaj način će se koren brzo uhvatiti za zemlju i biljka neće trpeti šok nakon presađivanja. S obzirom da sadimo u jesenjem periodu, nastavljamo zalivanje samo kad su topli dani bez padavina, a zemlja suva. Ako ste posadili biljku na otvorenom, ona će dobiti vlagu od kiše, rose i snega. Međutim, biljke u saksijama i žardinjerama morate zalivati i u toku jeseni, pa i zime. Kako i koliko često, pročitajte u tekstu Četinari U Saksijama: Kako Ih Čuvati Preko Zime.
Malčiranje nije obavezno ali je preporučljivo. Malč je zaštitni sloj od prirodnog materijala (borova kora, piljevina, suvo lišće, a ponekad i sitno kamenje). Treba ga rasporediti oko stabla, u sloju debljine 5 - 10 cm, u zoni korena. Ne treba zatrpavati stablo kako ne bi trunulo. Malčiranje štiti zemlju od preteranog hlađenja, zadržava vlagu, poboljšava strukturu zemljišta i obogaćuje tlo hranjivim materijama. Malč od borove kore možete naći u prirodnoj boji ili farban, pa je dekorativan, kao i kamenčići.
Zimzelene vrste koje preporučujemo
Svojom lepotom i elegancijom četinari su na vrhu liste ukrasnih vrsta. U moru varijeteta naći ćete sigurno nešto za sebe. Najbolje je da ih kombinujete sa zimzelenim žbunovima koji sjajno lišće zadržavaju cele godine. Mnoge trajnice (perene) niskog rasta opstaju i u toku zime, pa su zgodne za žardinjere ili cvetnjake.
1. Niske četinare sadimo u prvi plan ili ukrasne posude: Thuja occidentalis "Tiny tim", Thuja occidentalis "Teddy", Pinus mugo "Mops", Chamaecyparis lawsoniana "Ellwoodii", Chamaecyparis obtusa "Nana Gracilis", Picea conica, Juniperus horizontalis "Blue chip i mnogi drugi.
2. Četinari srednje visine mogu se naći u raznim bojama i oblicima. Najzanimljivije su kalemljene forme sa oblikovanom krošnjom (topijari). Možda su malo skuplji, ali će biti prava zvezda vašeg vrta. Evo nekih: Cupressocyparis leylandii pyramidalis, Juniperus sqamata "Blue Star", Pinus nigra "Pom pom", Cedrus atlantica "Glauca Pendula" ...
3. Visoki četinari, zbog svoje veličine, sade se u zaleđu. Kao soliterna stabla dominiraju u vrtu ili formiraju zelene kulise kao pozadinu. Najlepše vrste teško je izabrati, ali evo nekoliko primeraka po mom skromnom mišljenju: srebrna smrča (Picea pungens "Glauca"), Cryptomeria japonica, crni bor (Pinus nigra), plavi hamaeciparis (Chamaecypariss lawsoniana "Columnaris"), atlaski kedar, ali i mnogi drugi.
4. Zimzeleni lišćari visoki: ovde apsolutno dominira zimzelena magnolija (Magnolia grandiflora), sa svojim sjajnim lišćem i krupnim mirisnim cvetovima. Veoma popularne su fotinije - zimzelene, sa crvenim vrhovima krošnje. Ovo je žbunasta vrsta, ali često kalemljena, pa formira mala stabla. Tako se može kalemiti i lovorvišnja, koja sjajno uspeva kod nas.
Tropske vrste: limun, mandarina, maslina, eukaliptus formiraju mala stabla koja lepo pašu u svakom vrtu, ali teško prezimljavaju naše zime na otvorenom. Ako ih posadite u saksijama, mogu ulepšati zatvorenu terasu. Međutim, vodite računa da je optimalna temperatura za prezimljavanje 4-15°C.
5. Zimzeleno žbunje: moj favorit je definitivno Euonymus (kurika). Zimzeleni žbunovi u različitim bojama: od tamno zelenog, preko žutog, belo-šatiranog, pa do onih koji u jesen dobiju crvenkaste vrhove. Krupnolisni, sitnolisni, puzavi, uspravni... izbor je velik i svi su divni. Dobro podnose orezivanje, niske temperature, brzo rastu i idealno se kombinuju sa plavičastim, zelenim ili žutim četinarima.
Aukuba je još jedna zahvalna vrsta. Može da formira niže stablo ili žbun i odlično raste u senci. Njeni zeleno-žuti listovi odlično se slažu sa tujama ili nekim drugim četinarom zelene krošnje.
Skimmia, dosta popularna zimzelena vrsta, prelepo izgleda sa tamnim zelenim listovima i cvastima koje se javljaju početkom zime. Cvetići mogu biti crveni ili beličasti kao kod Skimmia japonica "White globe" .
Božikovina (Ilex) još jedna je dekorativna vrsta. Međutim, iako dobro podnosi hladne zimske temperature, smeta joj jako sunce u toku leta. Zbog toga je najbolje saditi je u hladu visokih stabala ili u senci zida.
Lepota zimske bašte
Kada se letnje boje ugase i ostanu samo gole grane stabala, četinari ponosno stoje u punoj lepoti. Njihove krošnje u raznim nijansama zelene boje stvaraju elegantne kulise i savršen su kontrast sa belinom zimskog snega. Na toj osnovi dolaze do izražaja crveni šipak ruže, oranž bobice pirakante i drugi jesenji plodovi. Neke vrste na niskim temperaturama dobijaju purpurnu, crvenu ili ljubičastu boju četina, a mraz i inje ističu iglice borova i smrča. Zimzeleni lišćari dopunjuju ovaj zimski pejzaž i ublažavaju sliku koju čine dostojanstveni četinari. Zimski prizor možete upotpuniti ukrasnim travama ili biljkama koje cvetaju na niskim temperaturama. Koje to vrste dobro podnose zimu pročitajte u tekstu 10 Biljaka Za Rascvetalu Baštu Do Kasne Jeseni.
Odgovarajuća kombinacija zimzelenih vrsta i četinara stvoriće idiličnu sliku u vašem vrtu. Planskom sadnjom ovih dugovečnih biljaka vaša bašta će lepotom i harmonijom oduševljavati čak i u toku zime, kada priroda spava.
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 1056
Ako želite rascvetalu baštu u jesen - posadite hrizanteme. Priroda se u oktobru polako sprema za zimu, a "jesenje ruže" su u punom cvatu.
Međutim, hladne noći i prvi mraz mogu učiniti da cvetanju brzo dođe kraj.
Kako da negujete vaše hrizanteme u oktobru da što duže cvetaju? Pročitajte u nastavku teksta.
Zašto hrizanteme cvetaju u jesen?
Hrizantema (lat. Chrysanthemum indicum) je fotoperiodična vrsta. Šta to znači?
U jesenjim mesecima dani postaju kraći, a noći duže. Nedostatak sunčeve svetlosti je "znak" da je sezona pri kraju. Biljke obrazuju cvetove u kojima se formira seme, iz kojeg će nastati nova mladica u proleće.
Ovaj mehanizam preživljavanja, produžetka vrste postoji i kod hrizantema. Zahvaljujući želji za opstankom ova vrsta počinje da cveta već u septembru i oboji jesen u bezbroj različitih nijansi.
Uslovi za cvetanje hrizantema
Za cvetanje hrizantema u oktobru neophodna su tri uslova:
- sunce
- vlaga
- odgovarajuća temperatura
Kada sadimo hrizanteme u jesen, biramo one sa mnogo pupova koji su počeli da se otvaraju. Otpornije su od biljaka u punom cvatu, pa će se lakše ukoreniti.
Hrizanteme vole sunce
Kao i većina cvetnica, tako i hrizanteme vole osunčane položaje. Sunčeva svetlost utiče na otvaranje novih cvetova i njihovu intenzivnu boju.
Biljke u punom cvetu posadićemo u polusenku, kako ne bi brzo precvetale. One sa neotvorenim pupoljcima idu na osunčane položaje. Tu će se, na toplom suncu, osuti mnogobrojnim cvetićima.
Redovno zalivajte hrizanteme
Ova vrsta voli vodu. Ako ste posadili hrizanteme u proleće ili su u vašoj bašti još od prethodnih godina, trebali ste biljke mnogo zalivati.
Šta to znači? Hrizanteme u letnjoj sezoni treba zalivati svaki dan. Ako su leta vrela i dva puta dnevno: ujutro i uveče.
Po pravilu, biljke u fazi cvetanja traže više vode, pa tako i hrizanteme. U oktobru, kada temperature opadnu, zalivajte redovno, ali umereno. Zemlja u korenu treba biti vlažna, ali ne natopljena, da hrizanteme ne bi trunule. Pazite na tople dane miholjskog leta - mogu da prevare. Ako se biljka zasuši zbog neredovnog zalivanja, pupoljci se zbog šoka neće otvoriti, hrizantema neće procvetati.
Topli jesenji dani su idealni za cvetanje hrizantema
Temperature u septembru i oktobru optimalne su za hrizanteme. Miholjska leta su sunčana, sa temperaturama između 15°C i 20°C. Iscrpljujuće letnje vrućine su prošle, a uz malo sreće, ni noći još nisu previše hladne.
Biljke treba zaštititi od iznenadnog mraza i naglog pada temperature. Ako postoje uslovi, hrizanteme u saksijama ćemo smestiti ispod nadstrešnice ili u zavetrini. Niska temperatura može oštetiti površinu hrizanteme, što će uništiti pupoljke. Zdrave i snažne biljke koje smo prihranjivali u toku sezone imaju jače stabljike i izdržljivije su, pa će i duže cvetati.
Uklonite precvetale cvetove
Ova mera nege je obavezna. Naime, hrizanteme veoma dobro reaguju na pinciranje - zakidanje vrhova grančica. Ono treba da se radi jednom do dva puta u sezoni, pre pupanja. Na ovaj način podstiče se bočno grananje i oblikovanje, a krošnja biljke će biti gusta i kopaktna.
Isto tako, kada otkidamo precvetale i suve cvetove sa vrha grančice, biljka će obrazovati nove pupoljke. Na ovaj način produžavamo period cvetanja, pa će hrizantema biti u punoj lepoti sve do mraza.
Redovna prihrana - zdrava i jaka biljka
Hrizanteme prihranjujemo u toku cele sezone. Na taj način biljka će biti snažna i gusta, pa će u oktobru bogato i dugo cvetati.
Za krupne, mnogobrojne i trajne cvetove potrebno je da pravilno prihranimo biljke u jesen. Jednom do dva puta mesečno dodajemo prihranu na bazi kalijuma i fosfora. Ova dva elementa čine da zelena masa hrizanteme bude čvrsta, a cvetanje bogato i dugo.
Hrizanteme nose tople boje jeseni
Zahvaljujući jesenjim ružama i vaša bašta u jesen može biti obojena najlepišim bojama. Koje sve vrste cvetaju do zimnskih dana pročitajte u tekstu Deset Biljaka Za Rascvetalu Baštu Do Kasne Jeseni
Kako biste produžili period cvetanja, kombinujte rane i kasne sorte hrizantema. Na ovaj način će se cvetanje protegnuti od početka septembra, pa sve do novembra.
Široka je paleta boja, a mnogi varijeteti se razlikuju i po obliku i veličini cveta. Na sajtu rasadnika Gojković možete pročitati više o različitim sortama hrizantema i kako ih pravilno negovati.
Ne zaboravite: da bi hrizanteme u oktobru cvetale bogato i dugotrajno, pored tri osnovna uslova: sunca, vlage i toplote, obavezna je pravilna nega i, naravno, ljubav.
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 1115
Negovani, zeleni travnjak je osnova svakog većeg vrta. Međutim, leto, sunce i visoke temperature učinile su svoje, pa vaša trava izgleda sasušeno i ofucano.
Topli dani septembra i oktobra su idealno vreme za oporavak travnatih površina dosejavanjem semena.
Pročitajte u ovom tekstu koje mere preduzeti i kako pravilno negovati travnjak u jesen. Već narednog proleća biće zelen, gust i zdrav .
Zašto travnjak propada?
- Visoka temperatura - Nežne vlati zelene trave osetljive su na letnje temperature. Jako sunce isušuje vazduh, a to izaziva nedostatak vlage. Zbog toga nadzemni deo trave gubi svoju vitalnost, suši se, a travnjak dobija karakterističnu zagasitu boju žutog, suvog lišća.
- Nedostatak vlage - Suva zemlja puca ili se sabija i gubi svoju rastresitu strukturu. To otežava korenu trave da usvaja vodu i hranu iz zemljišta, pa se i busenovi trave suše. Na tim mestima travnjak je proređen, "ćelav".
- Višak vlage - Moguće je da je zemljište u nekim zonama travnjaka težeg glinovitog sastava. Ovde se vlaga ne proceđuje, već se zadržava i "guši" koren, pa trava propada ili se pojavljuje mahovina.
- Odumrli sloj - Vremenom se u prizemnom delu, na samoj površini zemljišta formira takozvani "filc". To je sloj nastao od ostataka odumrle trave i, kao prekrivač, sprečava da vlaga i vazduh prodru u zemljište. Ovo nepovoljno utiče na strukturu zemljišta i razvoj korena.
Međutim, trave imaju sposobnost da se lako oporavljaju kada prođu nepovoljni uslovi. Zahvaljujući nadzemnom stablu (stolone) koje se pruža po površini zemlje, podzemnom rizomu i lakom stvaranju busena, biljka se neće u potpunosti osušiti. Uvek ostane neki delić koji "oživi" kad nastanu povoljni uslovi za rast (vlaga i temperatura).
Ipak, najbrži način kako da oporavite travnjak jeste dosejavanje semena na proređene površine.
Zašto dosejavamo travu u jesen?
Rana, topla jesen odličan je period za setvu trave. Krajem septembra i u prvoj polovini oktobra temperature su još uvek iznad 10 °C, što odgovara nicanju semena. Mlade biljke još imaju toplih dana, kako bi se dobro ukorenile do prvih mrazeva.
I vlage ima dovoljno za klijanje i rast. Krajem sezone manje korova se javlja na zelenoj površini, pa se posejana trava nesmetano razvija.
Trava posejana u jesen, sledećeg proleća će krenuti ranije i bujnije će rasti.
Priprema zemljišta za setvu
Kako bi seme klijalo i trava rasla, potrebno je pripremiti teren. Znači da moramo ukloniti uzrok koji je doveo do sušenja travnjaka. To ćemo uraditi primenom sledećih mera:
1. Uklanjanje korova i mahovine
Korovi su sveprisutni na travnjacima. To su invazivne vrste koje se lako i brzo šire. Možete ih ukloniti mehanički: iskopajte biljku uz pomoć nožića ili motičice. Gledajte da izvadite ceo koren, kako biljka u proleće ne bi ponovo narasla. Hemijsko suzbijanje korova vrši se prskanjem odgovarajućim herbicidima. Izaberite odgovarajuće sredstvo (za širokolisne ili uskolisne korove), strogo pratite uputstvo ili pozovite u pomoć iskusnog fitopatologa.
Mahovina se javlja u zonama koje su vlažne, u senci, a zemljište je kisele reakcije. Najčešće se uklanja mehanički: vilama ili motičicom, sa površine travnjaka. Ako je zemljište kiselo treba dodati kreč u površinski sloj. Za hemijsko suzbijanje mahovine postoje preparati na bazi gvožđa.
Pravilnim košenjem travnjaka u sezoni smanjićete pojavu korova i mahovine. Ne treba kositi previše nisko, optimalna je visina 5-7 cm. Na taj način se smanjuje količina svetlosti i vazduha pri zemlji, pa se korovi teže razvijaju.
2. Usitnjavanje (rahljenje) zemljišta
Da bismo usitnili gornji sloj zemljišta, vrši se aeracija (provetravanjre) i skarifikacija (vertikulacija).
Provetravanje (aeracija) je bušenje površine zemljišta, kako bi vazduh i vlaga prodirali u zonu korena trave. Na ovaj način se razbija tvrda i suva pokorica, usitnjavaju zemljišni agregati i uspostavlja povoljan vodno-vazdušni režim. Kod malih travnatih površina to možemo učiniti bušenjem vilama, a za velike travnjake i sportske terene koriste se aerifikatori (mašine koje vade "čepove" trave i zemljišta i ostavljaju rupe za provetravanje).
Skarifikacija (vertikulacija) je "struganje" i zasecanje sabijenog površinskog sloja. Ovako se proseca nepropusni sloj odumrle trave, sitne se bokori i razbija tvrda pokorica zemlje. To možemo uraditi motikom ili ašovom (štijačom), a za velike površine koriste se vertikulatori. Više o ovoj temi pročitajte u tekstu "Pravilno prozračivanje travnjaka - Vertikulacija i aerifikacija - Kad, kako i zašto".
3. Prihranjivanje (đubrenje)
Zajedno sa usitnjavanjem zemljišta dodajte i prihranu. Za travnjake postoje specijalne formule: spororazlažuća mineralna đubriva (Osmokot) ili organska đubriva sa visokim sadržajem humusa (Natursoil). Ova prihrana je u obliku granula ili peleta, umeša se u površinski sloj i poboljšava strukturu zemljišta.
Prihranjivanjem jačamo koren trave, biljke su u boljoj kondiciji i lakše podnose zimu i nepovoljne uslove. Ovako negovan travnjak u proleće intenzivno raste i izgleda zdravo, gusto i zeleno.
Koje seme odabrati?
Seme trave koje sejemo je mešavina različitih vrsta. Da bi seme niklo i trava uspešno rasla, moramo da odaberemo smešu koja odgovara uslovima - tipu zemljišta, osunčanosti terena, načinu korištenja i dr. Danas u ponudi ima mnogo vrsta travnih smeša: za osunčane ili senovite terene, za gaženje, za sportske terene i sl.
Za dosejavanje travnjaka postoje specijalne mešavine. U njihov sastav ulazi seme vrsta koje brzo i ujednačeno niču. Na našem tržištu mogu se naći travne smeše različitih proizvođača i distributera. Evo nekih:
- Travna smeša Dosejavanje - Seme semena, Beograd
- Travna smeša za dosejavanje i obnovu travnjaka - Floris
- Seme za dosejavanje trave Rinnovaprato - Bottos
- Travna smeša za brz i ujednačen rast trave bez mahovine - Multirenovator
Uvek birajte travu za dosejavanje ili mešavinu otpornu na gaženje. U slučaju da je deo travnjaka koji se dosejava u senci, podsejavajte travnom smešom za senku, a za jesenje dosejavanje je dobra i smeša trava otpornih na hladne dane.
Setva semena
Evo kako treba posejati travu, korak po korak. Ako ste prethodno pripremili teren kao što je objašnjeno, još vam malo treba do gustog i negovanog travnjaka.
- Koliko semena nam treba zavisi od površine travnjaka. Uobičajena setvena norma za dosejavanje je 80-100 g/m² (1 kg/100 m²).
- Razbacivanje semena vrši se ručno ili rasipačem (sejalicom za travu), ako je površina koju dosejavate veća. Ako seme rasipate ručno, gledajte da to bude ravnomerno. Najbolje je razbacivati ga u dva pravca - uzduž i popreko. Na ovaj način ćete popuniti više praznina.
- Valjanje semena - nakon što smo razbacali seme, treba ga valjanjem utisnuti u zemlju. To se radi ravnom stranom grablji ili valjkom, za veće površine. Ako koristite grablje, možete površinu lagano utisnuti nogama, kako bi seme prionulo uz tlo.
- Zalivanje travnjaka posle setve je obavezna mera. Naime, seme bez vlage ostaje u stanju mirovanja - ne klija. Da bi se aktiviralo, potrebno je da uz pomoć vode "nabubri". Zalivajte laganim mlazom, kako ne biste rasterali semenke i napravili neravnine u zemljištu.
Nega mladog travnjaka
Sada trebate biti strpljivi. Nemojte gaziti zasejanu površinu i redovno uklanjajte opalo lišće ili grane, kako bi travke nesmetano rasle.
Nakon 6 nedelja mlada trava je već spremna za prvo košenje. Podesite kosačicu na najveću visinu, kako ne biste oštetili mlade biljke.
Polovinom novembra, kada temperature padnu, trava prestaje da raste. Tada je nemojte kositi, jer ako uklonite previše zelene mase koren je izložen hladnoći, osetljiv je i lako izmrzava. Ovo je period kada vegetacija miruje, a kako da pripremite svoj vrt za zimu pročitajte u tekstu Pripremite svoj vrt za zimski san.
Sa prolećem, kad se priroda budi, krenite i vi sa redovnim održavanjem vašeg obnovljenog travnjaka.
.
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 7115
Možda vam se čini da letnja vrućina znači kraj za nežne cvetnice u vašoj bašti, ali nije tako.
Miholjsko leto i topla jesen obojiće vaš vrt toplim bojama. Sada je poslednji momenat da planirate sadnju. Ovih 10 biljaka će cvetati sve do prvih mrazeva, pročitajte savete kako da ih negujete.
Koje cveće se sadi u toku leta?
Kraj leta i početak jeseni (avgust-septembar) vreme je kada se seju i sade dvogodišnje cvetnice. Neke biljke će cvetati u toku ove sezone, a drugima je potrebno da prođu period mirovanja preko zime, kako bi obrazovale cvetove u rano proleće. Kod većine vrsta sade se već formirane sadnice, ali ima i onih koje gajimo setvom semena. Isto tako, još uvek možete posaditi trajnice (perene) koje su gajene u posudama, a cvetaju do kasne jeseni.
U nastavku sledi opis koje cvetnice sadimo u toku leta i kakvu negu zahtevaju.
1. Dan i noć (Viola tricolor)
Ovaj dražesni cvetak je svima poznat. Niskog rasta, javlja se u mnogo veličina i različitih boja. Najbolje uspeva na svetlim ili polusenovitim mestima, uz redovno zalivanje.
Možete ih saditi u cvetnjak ili kamenjar, kao borduru ili u veće saksije i žardinjere. Ovo je dvogodišnja vrsta, što znači da raste u toku leta i jeseni, a cveta u kasnu jesen i narednog proleća. Viola tricolor odlično podnosi niske temperature, pa se cvetovi zadržavaju i u toku blage zime.
- Setva semena: krajem jula - početkom avgusta, uz redovno zalivanje
- Presađivanje: nakon 3-4 nedelje
- Cveta do aprila-maja, tada počne da joj smeta temperatura u porastu
Pored Viole tricolor, krajem leta se seju, a u proleće cvetaju i neke druge dvogodišnje vrste, kao što su Bele Rade (Bellis perenis), Nezaboravak (Myosotis alpestris) i Turski karanfil (Dianthus barbatus).
2. Ukrasni kupus (Brasica oleracea)
Na ovoj neobičnoj i popularnoj biljci najlepši su listovi koji formiraju široku prizemnu rozetu. Postoje različiti varijeteti, od zeleno - bele, preko ružičaste i lila, pa do ljubičaste boje. Ukrasni kelj se od kupusa razlikuje po kovrdžavom lišću i zbog toga je možda još dekorativniji.
Ukrasni kupus izuzetno dobro podnosi hladnoću. Zbog toga može biti ukras bašte cele zime.
I ovo je dvogodišnja vrsta, što znači da se seje u toku leta, a cveta sledeće sezone. Međutim, cvet ukrasnog kupusa nije dekorativan, najlepša je glavica u jesen. Kupus traži redovno zalivanje, kako bi se oblikovala lepa rozeta. Ipak, budite umereni, da ne bi trunuo.
- Setva semena: jul-avgust, na toplo i delimično zasenčeno mesto.
- Presađivanje: na stalno mesto kada biljčice dobiju 4-6 listova. Treba ih posaditi dublje, a donji par listiva zagrnuti zemljom. Obavezno dobro zaliti.
- Cvetanje: dekorativne glavice sa listovima obrazuju se u toku jeseni
3. Ukrasni slez (Malva silvestris)
Impozantne stabljike ove prelepe biljke narastu i do 2 metra, sa krupnim cvetova u različitim nijansama ciklama, purpurne, ljubičaste i bele boje. Ovo je višegodišnja zeljasta cvetnica - nadzemni deo se preko zime osuši, a u proleće ponovo izraste. Dobro podnosi sušu i visoke temperature.
Ukrasni slez sadite u soliternim grupama kao vidljiv detalj u vrtu. Možete ih rasporediti kao pozadinu u spratnoj sadnji, gde su u prvom planu niže biljke.
- Setva semena: ako sejemo u periodu maj-jun, biljke će cvetati iste godine, a posejane u avgustu-septembru cvetaju sledećeg proleća.
- Sadnja mladih biljaka: ako želite da biljke cvetaju još ove godine, kupite već formirane sadnice u kontenerima. Možete ih presađivati u toku cele sezone, ali obavezno redovno zalivajte, kako bi se biljka ukorenila.
- Cvetanje: u zavisnosti kad su biljke posejane, cvetaće od juna, pa do kraja oktobra.
4. Jesenji šafrani (Crocus sp.)
Šafrani su prvi vesnici proleća i uvek im se radujem. Žuti, beli, lila ili šatirani - svi su jednako lepi. Postoje i one vrste koje cvetaju već iste jeseni, kao poslednji zraci letnjeg sunca.
Krokusi se razmnožavaju lukovicama. Kod jesenjih vrsta (vrste Crocus thomasii, Sternbergia lutea, Colchicum autumnale) sadnja je početkom avgusta, a šafrani koji će cvetati u rano proleće sade se u septembru - oktobru. Lukovice treba zaliti, ali obazrivo, jer su njihovi mesnati listovi rezerve hrane i vode. Ako preteramo, vrlo lako istrunu.
- Sadnja: početkom avgusta, na dubinu 8-10 cm.
- Cvetanje: kraj septembra - oktobar
5. Vres (Calluna vulgaris)
Ova zimzelena cvetnica već dugo je popularna u našim baštama. Niski gusti busenovi sa mnogobrojnim cvetićima bele roze ili ciklama boje brzo se razbokore, pa mogu prekriti veće površine. Vres je dekorativan cele zime, a možete ga saditi u kamenjarima, kao bordure ili u žardinjerama. Uspešno raste na kiselom i siromašnom zemljištu, bilo ono suvo ili vlažno. Voli osunčana mesta.
- Sadnja: od proleća, do kasne jeseni. Kupite biljke koje su u dobrom stanju, sa dosta pupova. Nakon presađivanja zaliti odstojalom ili mekom vodom.
- Cvetanje: od avgusta do oktobra, a zahvaljujući blagim zimama, cvetovi se mogu zadržati i do proleća
6. Hrizantema (Chrysanthemum indicum)
Hrizanteme s razlogom zovu još i "jesenje ruže". Prelepi grmovi puni sitnih cvetova obojiće vašu baštu kada ostale cvetnice krenu da venu. Postoje sorte koje cvetaju već u toku leta, a one druge tek krajem oktobra.
Hrizanteme vole sunčane pozicije i traže puno vode. Zalivajte ih svaki dan, pogotovo u fazi cvetanja, kada biljka ima pojačane zahteve za vlagom.
Ovo su višegodišnje cvetnice i uz pravilnu negu uspešno će rasti i cvetati godinama.
- Sadnja: mlade biljke proizvedene iz reznice sadimo na stalno mesto od maja, ali najčešće kupujemo hrizanteme pred cvetanje, krajem leta.
- Cvetanje: ako biljke presadimo u zemlju ili veliku posudu, uz redovno zalivanje cvetanje se produžava do kasne jeseni. Određeni varijeteti podnose i mrazeve.
- Održavanje preko zime: pri kraju cvetanja biljku treba nešto ređe zalivati kako bi stablo odrvenelo. Suve cvetove i deo krošnje ćemo orezati, a hrizantemi i u toku suvih zimskih dana treba umerena vlaga. U proleće opet orežemo izmrzle listove i grančice, a sa buđenjem vegetacije i hrizantema će krenuti sa rastom. Biljke u saksijama bolje je skloniti u zaštićen, ali svetao prostor koji se ne greje. Zalivati jednom u desetak dana.
7. Lepa kata (Aster chinensis)
Cveće iz bakine bašte - Lepa Kata se javlja u bezbroj boja i varijeteta. Višegodišnja, zeljasta vrsta; neke sorte cvetaju ranije, a druge, opet od oktobra do prvih mrazeva.
Asteri vole osunčana mesta i redovno zalivanje. Biljka pušta podzemne izdanke koje lako možemo presaditi i tako je razmnožiti. U poznu jesen, kad precvetaju, treba ih orezati, a biljka će sledeće sezone ponovo krenuti sa rastom.
- Setva: Lepa Kata posejana u proleće cvetaće od jula, a ako sejemo u julu-avgustu, cvetaće tek sledeće godine.
- Sadnja: ako želite da Lepa Kata cveta ove jeseni najbolje je kupiti već formirane biljke u saksiji, pa ih presaditi na stalno mesto. Asteri se lako razmnožavaju deobom bokora sa delom podzemnog stabla. Obavezno je redovno zalivanje - svaki drugi dan. U slučaju duge i tople jeseni cvetaće još ove sezone.
- Cvetanje: ako su posađene prethodnih godina, Lepe Kate cvetaju od jula. Jesenji Asteri dobijaju cvet u oktobru koji traje dok ne počnu mrazevi.
8. Echinacea
Postoje zeljaste trajnice (perene) koje dobro podnose topla leta i bogato cvetaju. Jedna od njih je ehinacea, ružičasta lepotica letnje bašte. Poznajemo ju kao lekovitu biljku, ali to je jedna izdržljiva cvetnica izuzetne lepote. Sada već postoje varijeteti u različitim bojama, pa kombinujte kako vama odgovara.
Ehinacea dobro podnosi visoke temperature i traži osunčane pozicije, uz redovno zalivanje. U kasnu jesen nadzemni deo se suši, a s proleća biljka ponovo raste, još bujnija. Uzgoj ehinacee od semena do cveta je dug proces, ali možete naći već razvijene biljke za sadnju.
- Setva: u proleće (posle mrazeva) ili u jesen (septembar - oktobar). Seme voli hladnije zemljište i redovno zalivanje. Do presađivanja treba da prođe duže vreme (50-80 dana), a biljke uzgojene iz semena retko cvetaju prve godine.
- Sadnja: većina rasadnika ukrasnog bilja u svojoj ponudi ima ehinaceu. Kupite sadnice u saksiji, koje su već u cvetu. Možete ih presađivati celo leto, uz redovno zalivanje.
- Cvetanje: ehinacea cveta celo leto - od jula do oktobra. Precvetale glavice treba otkidati - tako se potencira razvoj novih cvetova.
9. Rudbeckia
Još jedna trajnica koja voli toplo leto. Crnooka Suzana je perena koja bujno raste i bogato cveta, mnoštvom malih sunaca. Dobro podnosi visoke temperature i sušu, a cveta do kraja oktobra.
- Setva: u maju, kada prođe opasnost od mraza, a temperatura pređe 15°C. Seme prethodno treba stratifikovati u vlažnoj zemlji na niskoj temperaturi.
- Sadnja: Kupite sadnice u saksiji, koje su već u cvetu. Možete ih presađivati celo leto, uz redovno zalivanje. Busen biljaka starih više godina možete podeliti, početkom proleća ili nakon cvetanja.
- Cvetanje: "Crnooka Suzana" cveta celo leto - od juna do kasne jeseni.
Ima još perena koje bogato cvetaju celo leto, sve do hladnih jesenjih dana. Gaillardia, Lupinus, Neven, Helenium i Sedum zajedno sa ukrasnim travama ulepšaće vaš vrt ili terasu do prvih zimskih dana.
10. Dalija
Ove južnoameričke lepotice cenjene su u celom svetu. Mnogo je varijeteta (preko 40) različitih po boji, obliku i veličini cveta. Dalije (georgine) cvetaju celo leto, sve do jesenjih mrazeva. Niže sorte možete gajiti u saksijama, a one čije stabljike rastu preko jednog metra sadite u baštu, uz oslonac.
Vole sunčevu svetlost, rastresito i umereno vlažno zemljište, a treba ih zaštititi od vetra i suše. Detaljnije o uzgoju Dalija pročitajte na site-u baštovanka.rs.
- Setva: seme sejemo u martu, u zaštićenim uslovima. Kada biljke dobiju 4 lista treba ih pikirati. Umaju se sade na otvoreno, gde čće razvijati bokor i podzemno stablo - gomolj. Ove dalije neće cvetati ove godine, tek nakon 2-3 sezone, kad gomolj bude dovoljno velik.
- Sadnja: Kupite gomolj dalije i posadite ga u saksiju ili baštu u maju mesecu, kada temperatura pređe 15°C. Pupoljci treba da su okrenuti prema gore i posle sadnje treba da "vire" na površini zemlje. Druga opcija je da kupite već formirane biljke, pa ih presadite u baštu ili ostavite da cvetaju u saksiji. Mnogi rasadnici cveća u ponudi imaju sadnice georgina.
- Cvetanje: dalije počinju da cvetaju polovinom jula, a vašu baštu će krasiti sve do jesenjih mrazeva.
U jesen se sade lukovice prolećnog cveća
Narcisi, zumbuli i šafrani prvi oboje našu baštu u rano proleće. Oni se razvijaju iz lukovica koje treba saditi u toku septembra. Ove vrste moraju proći period niskih temperatura kako bi se formirao cvet. Zbog toga ih nemojte unositi u zaštićene prostore preko zime, sadite ih na otvorenom. Više o sadnji jesenjih lukovica pročitajte u tekstu: Sadnja lukovica.
Kombinacija letnjih cvetnica i ukrasnih trava, dobro planirana sadnja učiniće da uživate u vašem vrtu do početka zime. Kraj leta i topla jesen donose bogatstvo boja i različite teksture, oblike - čak i mirise. Ne zaboravite da je najvažnija pravilna nega: zalivanje, prihranjivanje i orezivanje. Tada će vaše biljke zablistati na vrhuncu svoje lepote.