- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 23
Oduvek ste želeli svoju malu baštu, ali nemate prostora za sadnju?
Zamislite svoju terasu punu sočnog paradajza, krastavci vise sa ograde, a saksije su pune rumenih papričica i zelene salate. Dovoljno je da pružite ruku i već berete sočne plodove koje ste sami uzgojili.
Da, moguće je! Bašte na balkonu sve su popularnije, a u ovom tekstu pročitajte kako uz pravilnu negu, uspešno gajiti povrće i voće u saksijama.

Šta je potrebno biljkama?
Povrće čine uglavnom jednogodišnje vrste. Na balkonu ih sadimo u saksiju, što znači da rastu u ograničenom prostoru. U toku jedne sezone biljka treba da se razvije u snažnu i zdravu, kako bi dala što više kvalitetnih plodova. Za to su joj neophodni hrana - zemlja, voda i sunce. Na nama je da povrću na terasi obezbedimo što bolje uslove, slične onima na otvorenom, u bašti ili na njivi.
Izbor saksije i zemljišta
Kako bi naše povrćke (i voćke) imale dovoljno hrane za optimalan rast, treba izabrati saksiju odgovarajuće veličine.
Šta to znači? Ako biljka razvija veliku krošnju i koren zauzima dosta prostora. Paradajz, krastavci i ostale puzeće vrste (pasulj, boranija) traže posudu dubine minimum 30 cm. Povrće koje razvija jestivi deo pod zemljom (šargarepe, rotkvice, cvekla) isto tako.
Na balkonu se najčešće uzgaja paradajz- cherry i onaj standardni. Dobro uspeva u dubokim kantama, uz oslonac (merdevine ili neki štap).
Zelenu salatu, spanać, jagode ili začinsko bilje možete posaditi u pliće saksije, ali da su dovoljno široke. tako se biljke neće dovoljno "gužvati", imaće prostora da se razbokore. Najbolje su glinene (zemljane) posude, izbegavajte plastične.
Saksija mora imati rupe na dnu, kako bi višak vode slobodno oticao. Iz istog razloga prvo u posudu stavite sloj šljunka ili drugog krupnijeg materijala. Zatim posudu napunite zemljom za sadnju koja je bogata humusom. Najbolji su supstrati za povrće, a možete dodati kompost, glistenjak ili neko drugo organsko đubrivo.
Setva i sadnja
Neke vrste gajite tako što posejete seme na površinu zemlje. Pokrijte ga novim slojem supstrata debljine 2-3 cm i dobro zalijte. Ostavite na toplo mesto.
Za sadnju povrća u saksije najbolje je da kupite rasadu, već formirane mlade biljke. Sadite je na sledeći način:
- U zemlji rukom napravite udubljenja veličine šake (ili veće). Kada presađujete mlade biljke nemojte skidati zemlju sa busena. Samo nežno "svucite" proizvodnu posudu i zajedno sa zemljom stavite sadnicu u rupu.
- Zagrnite zemljom i blagim pritiskom na busen ukopajte da stoji čvrsto. Nemojte mnogo zagrtati zeleni deo, može da istrune od vlažne zemlje. Ipak imajte na umu da će se nivo zemlje slegnuti kada zalijete biljku,
- Posađeno povrće obavezno zalijte vodom i postavite na svetlo mesto. Biljke trpe stres prilikom presađivanja, pa nemojte to raditi u najtoplijem delu dana ili po jakom suncu. Možda će izgledati "tužno" i uvenulo, ali treba im par dana da se ukorene.
Zalivanje i prihrana povrća u saksijama
U saksiji nema puno zemlje oko korena. U vreme toplih dana vlaga brzo isparava, a i biljka "troši" dosta vode. Zato ih treba zalivati svaki dan, najbolje u posudo, po zemlji. Povrće u saksijama navodnjavajte ujutro ili uveče, kad nije previše toplo. Ako je zemlja vlažna pod prstima, preskočite dan ili dva kako biljka ne bi trunula. Ako orošavate listove, radite to umereno, u rano jutro. Vlaga i toplota su idealne za razvoj bolesti (plamenjača i sl).
Za zdrave domaće plodove pratite principe organskog uzgoja. To znači da izbegavate veštačka đubriva i pesticide. Prihranjujte biljke jednom u 7-10 dana, rastvorom mikrobiološkog ili organskog đubriva. Lisne vaši i bubice suzbijajte prirodnim preparatima na bazi bilja ili posadite vrste koje odbijaju štetne insekte (kadifica, neven, aromatične vrste).
Jako sunce na balkonu
Bez sunca nema života, ali ono može da ubije naše biljke. Leta su sve toplija, a terase, po pravilu, veoma sunčane. Postavite delimičnu zasenu, kako povrće u saksiji ne bi "izgorelo". Poslužiće asure od trske, suncobrani, platna ili krošnje viših biljaka. Bilo šta što pravi senku, najbolje onu "prošaranu".
Koje povrće saditi u saksijama
Već smo spomenuli neke vrste koje uspevaju na terasi. Povrće u saksijama, kao i na otvorenom, ne dozreva sve u isto vreme. Ako pratimo kalendar setve i sadnje braćemo plodove cele sezone.
Najbolje vrste povrća za sadnju u posudama:
Beli i crni luk - sadnja lukovica u jesen ili rano proleće
Rotkvica , Zelena salata, Spanać, Grašak, Cvekla - sejemo seme u rano proleće, dok su temperature niske
Šargarepa, Celer, Peršun - sejemo seme u proleće
Krompir - sadimo krtole, najbolje u kante ili dublje gajbe
Tikvice - setva ili sadnja mladih biljaka
Pasulj - sejemo u maju
Paradajz, Cherry paradajz, Paprika, Chilli papričice, Patlidžan, Krastavac - vrste koje vole toplo, sadimo rasadu
Blitva - sejemo seme krajem leta
Peršun, origano i drugo začinsko bilje - setva u martu/aprilu, mediteranske vrste u maju.
Voće - jagode, ribizle, stubaste patuljaste voćke( breskve, višnje, limun, smokve) uspevaju u većim saksijama ili kantama.

Prednosti urbanog vrtlarstva
U vašem povrtnjaku na terasi imate privilegiju da berete domaće povrće. Ono je zdravije i ukusnije, a zadovoljstvo kada uberete plodove koje ste sami uzgojili ne može se opisati.
Uzgoj hrane kod kuće je jedan od načina da povoljno utičete na životnu sredinu. Smanjuje se korišćenje pesticida i veštačkih đubriva, kao i količina otpada. Uzimate od prirode koliko vam treba - ne više, a kompostiranjem biljnih ostataka možete zemlji vratiti hranjive materije.
Sadnja u urbanim uslovima poboljšava uslove života u gradu. Bašte na balkonu i krovni vrtovi dodatne su zelene površine. U vašoj maloj oazi na balkonu vazduh je bogatiji kiseonikom, a temperatura prijatnija.
Nadam se da sam vas ubedila da i vi napravite svoj povrtnjak na terasi.
Nije teško, potrebno je samo malo vremena i volje. Videćete, isplatiće se.

- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 48
Ako ste ljubitelj ljutog, sigurno ste poželeli papričicu na svom prozoru ili terasi. Uzgajanje ljutih paprika u saksiji sve je popularnije, a - verovali ili ne, nisu teške za održavanje.
U narednom tekstu dajem vam uputstva kako da ih i vi uspešno posadite i negujete.

Setva semena
Papričice možete uzgojiti setvom semena ili sadnjom već razvijenog rasada.
Semenu ljutih papričica (lat. Capsicum Frutescense) treba dugo da nikne i poraste u mlade biljke koje su spremne za presađivanje. U zavisnosti od sorte koju ste sejali, taj period može biti 1,5 do 2 meseca. Zato treba početi na vreme, idealno je u prvoj polovini februara. Ako ste zakasnili - nije problem, u aprilu možete kupiti već formirane mlade biljke za sadnju.
Nabavite seme iz proverenog izvora, kako biste bili sigurni da ćete dobiti plodove sorte koju ste želeli. Pripremite zemlju za setvu povrća pomešanu sa humusom. zalijte supstrat, pa rasporedite semenke po površini. Seme pokrijte slojem iste mešavine zemlje, u debljini od 2 cm.
Paprika voli toplo i vlažno, pa je najbolje da seme držite u zagrejanoj prostoriji, na temperaturi od oko 25 °C. Redovno orošavajte površinu kako se zemlja i seme ne bi osušili. Zapamtite: seme koje je počelo da bubri od vlage, pa dehidriralo od nedostatka vode - to je mrtvo seme. Ako je temperatura prostorije niža smanjite vlaženje da ne bi došlo do truljenja.
Nakon 7-10 dana videćete male zelene klijavce kako izbijaju na površinu, a nakon 3-4 nedelje imaćete mlade biljke. Kada papričice dobiju 3-4 lista spremne su za presađivanje.
Sadnja mladih papričica
Sada, kada smo uzgojili (ili kupili) rasad ljutih paprika, trebamo ga posaditi u saksije ili direktno u baštu.
Posude moraju biti dovoljno velike, optimalno je 20 cm dubine i širine, zapremine najmanje 10l. Na dno saksije prvo stavite drenažni sloj od šljunka, kamenčića ili komadića cigle. Tako se višak vode neće zadržavati oko korena, već slobodno oticati.
Saksiju napunite kvalitetnom zemljom, najbolje mešavinom za uzgoj povrća. Slobodno dodajte neki organski kompost: pregoreo stajnjak, glistenjak, a može i kompost od domaćeg (biljnog) otpada. Dolazi u obzir i NPK đubrivo, ali preferiramo organsko, zar ne?
Mlade biljke presadite u pripremljene posude sa zemljom, zalijte i smestite na odgovarajuće mesto - svetlo i toplo.
Kako negovati mlade biljke
Paprika je toploljubiva vrsta pa biljke mogu napolje kad dnevna temperatura pređe 15 °C, a noćna ne pada ispod 12 °C. Najviše joj odgovaraju tople pozicije sa dovoljno sunčeve svetlosti (i do 6 sati u toku dana) i temperaturom između 20 i 30 °C.
Zalivanje i prihranjivanje
Pošto naše senjorite papričice vole da se sunčaju, potrebno ih je redovno zalivati. Sušu ne podnose, ali ni preveliku vlagu, jer je ona idealna za razvoj gljivičnih infekcija i truleži.Najbolje je zalivati svaki drugi dan vodom sobne temperature, ujutro, dok sunce nije previše jako.
Paprike je poželjno prihranjivati svakih 10-14 dana tečnim rastvorom. U početku, za razvoj zelenog dela uzimamo prihranu na bazi azota. Kad se biljka razvije prelazimo na fosforna đubriva, kako bi tkiva očvrsnula. Kada ljute papričice počnu da cvetaju, prihranjujemo kalijumom, za pravilno formiranje cvetova i plodova.
Pinciranje
Ako želite - a naravno da želite da vaša chilli papričica ima što više plodova, potrebno je pincirati biljku. To znači otkidati zaperke.
Primetićete da u pazuhu lista, između glavne grane i lisne drške rastu mladi izdanci. Ti zaperci crpe energiju vaše paprike i treba ih ukloniti: pažljivo otkinuti, bez lomljenja grane ili lista. Ovako će biljka svu hranu koristiti za jačanje stabla i formiranje više cvetova, a plodovi će biti veći i lepši.

Berba ljutih papričica
Da bi plodovi chilli paprike bili zreli za berbu potrebno je vreme, a to znači strpljenje. Paprikama treba od 60 do 90 dana kako bi plodovi bili zreli, a ovim ljutim i do 150 dana od setve. Ako su leta vruća plodovi će sazreti nešto ranije, ali će biti sitniji i "suvlji". Paprika voli toplotu ali ne zaboravite da ne voli sušu.
Kada ljute papričice konačno počnu da dozrevaju berite ih redovno, jer to potencira ponovno cvetanje i rast novih plodova. Berba traje do oktobra meseca, a može i duže, ako je biljka zdrava, jaka i obilno cveta. Kada noćne temperature padnu ispod 15 °C sklonite paprike u zatvoreno i svetlo mesto. To ne treba biti zagrejana prostorija, već sveža pozicija, kako bi plodovi što duže trajali.
Prezimljavanje chilli papričica
Ako niste znali, ljute paprike su višegodišnje biljke. Neke mogu imati životni vek i do 8 godina!
Kako prezimljavaju ljutie papričice? U našoj klimatskoj zoni ne mogu preživeti zimu na otvorenom, ali pošto su u saksiji, lako ih unesete u zatvoreno.
Kada uzgajamo papričice u kući treba da su na svetlom mestu, sa temperaturom od 5-15°C. Tada biljka ulazi u fazu mirovanja kako bi "odmorila" do sledeće sezone. Papriku ćemo orezati, zalivati jednom u mesec dana, a kada dođe proleće i biljka krene sa rastom, možemo ju presaditi i negovati kao prethodne godine.
Ljute papričice koje su prezimile na ovaj način će narasti veće, ranije cvetati i brže plodonositi.
Najbolje sorte ljutih papričica za saksiju
Nisu sve sorte papričica pogodne za gajenje u saksiji. U ograničenom prostoru bolje uspevaju one nižeg rasta. Isto tako, osetljive vrste teže podnose stres usled nedostatka vlage u saksiji ili prekomernog zagrevanja. Zbog toga je biljka slaba, a može se desiti i da se osuši.
Sledeće sorte su veoma popularne kod ljubitelja chilli papričica:
-
Jalapeño - ljutina 1/5, raste u visinu 60-90 cm, plodovi zreli 80 dana od presađivanja
-
Cayenne - ljutina 2/5, raste u visinu 30-120 cm, plodovi zreli 100 dana od presađivanja
-
Habanero mini ljutina 1/5, raste u visinu 45-90 cm, plodovi zreli 90 dana od presađivanja
-
Thai chili ljutina 3/5, raste u visinu 30-40 cm, plodovi zreli 100 dana od presađivanja
-
Numex Twilight ljutina 2/5, raste u visinu 50-60 cm, plodovi zreli 80 dana od presađivanja
I to bi bilo to - ne deluje teško, zar ne?
Sad vam samo preostaje da se oprobate i posadite neku od ovih minijaturnih lepotica. Kada se vaše chilli papričice zarumene bićete srećni kao malo dete.

- Details
- Written by: Nikola Vejin
- Category: Blog
- Hits: 186
Srbija, smeštena u srcu Balkana, postaje sve više prepoznata kao jedna od najperspektivnijih poljoprivrednih regija Evrope. Više od dve trećine njenog zemljišta koristi se za poljoprivredu, a strateški položaj između Istoka i Zapada pruža dodatne prednosti za plasman proizvoda. Srbija je globalno prepoznata kao lider u izvozu voća, posebno smrznutih malina. Srbija je u 2021. godini bila prva država u svetu po količini izvoza smrznutih malina. Ovaj podatak jasno svedoči o njenoj snazi na međunarodnom planu, a osim malina, Srbija je i među vodećim izvoznicima šljiva i višanja.
Kombinacija povoljnih klimatskih uslova, plodnog zemljišta i tradicionalnih poljoprivrednih metoda osigurava visokokvalitetne proizvode koji pronalaze svoje mesto na zahtevnim tržištima širom sveta. Analitičari ističu da je upravo kvalitet ključni faktor koji razlikuje srpske proizvode od konkurencije, čime se dodatno učvršćuje pozicija Srbije kao nezaobilaznog igrača na globalnom tržištu hrane.
Zemlja obilja
Plodne ravnice Srbije, posebno u severnom delu Vojvodine, spadaju među najplodnije u Evropi. Ova regija omogućava uzgoj raznovrsnih kultura poput kukuruza, pšenice i suncokreta. Na osnovu podataka Odeljenja za poljoprivredu SAD (USDA), Srbija se kotira među 10 najvećih izvoznika žitarica na svetu. Srbija je vodeći proizvođač kukuruza u regionu, sa godišnjom proizvodnjom od preko 5,4 miliona tona, što je znatno više u poređenju s primerom Hrvatske, koja proizvodi oko 1,6 miliona tona. Takođe, Srbija je među glavnim proizvođačima pšenice u regionu, sa prosečnom godišnjom proizvodnjom od 2,9 miliona tona. U pogledu prinosa po hektaru, Srbija je na visokom drugom mestu kada je u pitanju pšenica i na petom mestu u prinosu kukuruza po hektaru.
"Srbija ima ogroman potencijal da postane lider u poljoprivrednoj proizvodnji u Evropi. Naš cilj je da kroz stalna ulaganja u edukaciju poljoprivrednika i primenu savremenih tehnologija omogućimo povećanje prinosa i otpornosti na klimatske promene. Kvalitet i održivost su ključni za budućnost srpske poljoprivrede, a kompanija Tomsin će nastaviti da pruža podršku domaćim proizvođačima kroz vrhunske proizvode i savete stručnjaka." - izjavio je Filip Tomić, predstavnik kompanije Tomsin koja se bavi distribucijom semena, sredstava za zaštitu bilja i đubriva.
Investicije u modernizaciju
Ključni izazov srpske poljoprivrede ostaje povećanje efikasnosti i otpornosti na klimatske promene. Ulaganja u modernizaciju sistema za navodnjavanje i digitalizaciju poljoprivrede igraju presudnu ulogu. Trenutno, samo 8,3% obradivog zemljišta koristi navodnjavanje, no planiranim investicijama očekuje se veliko povećanje, što bi Srbiju smestilo ispred mnogih susednih zemalja. Ovo je ključni korak prema osiguranju stabilne proizvodnje uprkos sve izraženijim klimatskim izazovima.
Vlada Srbije značajno ulaže u razvoj ovog sektora. Nacionalni budžet za poljoprivredu u 2025. godini dostigao je rekordnih 1,27 milijardi evra, što predstavlja 7,5% ukupnog budžeta. U poređenju, Srbija je daleko ispred zemalja poput Crne Gore i Makedonije koje ulažu svega oko 3-4% svojih ukupnih budžeta u poljoprivredu. Srbija jasno pokazuje posvećenost razvoju ovog sektora.
Podrška kroz inovacije
Privatni sektor igra značajnu ulogu u unapređenju poljoprivrede u Srbiji. Kompanije specijalizovane za poljoprivredne proizvode i usluge kontinuirano ulažu u edukaciju poljoprivrednika i osiguranje najmodernijih tehnologija. Kombinacija tradicije i inovacija omogućava srpskim proizvođačima da odgovore na zahteve tržišta, istovremeno osiguravajući održivost svojih gazdinstava.
Edukacija i istraživanje
Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu i Institut za ratarstvo i povrtarstvo prepoznati su kao centri izvrsnosti u jugoistočnoj Evropi. Njihovi napori u razvoju novih sorti useva i implementaciji savremenih tehnologija pružaju srpskim poljoprivrednicima značajnu konkurentsku prednost. Edukacija i inovacije ostaju ključni elementi u daljem razvoju ovog sektora.
Pogled u budućnost
Srbija je na prekretnici, s potencijalom da postane jedan od vodećih proizvođača hrane u Evropi. Kombinacija prirodnih resursa, inovacija i kvaliteta proizvoda pozicionira ovu zemlju kao ključnog igrača na globalnom tržištu hrane. Srpski proizvodi, uz dodatna ulaganja i modernizaciju, imaju kapacitet da odgovore na rastuće globalne potrebe za kvalitetnom i održivom hranom.
- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 694
Četinari zadržavaju zelenu krošnju čak i tokom zime, kad većina biljaka miruje. Lepi su tokom cele godine i dobro podnose niske temperature. Ali, čak i najotpornije biljke treba pravilno pripremiti za zimu i nepovoljne vremenske uslove. Evo nekoliko saveta kako da sačuvate zdravlje i lepotu vaših zimzelenih stabala tokom zimskih meseci.

Malčiranje i zaštita korena
Prvi korak kod zaštite četinara od snega i zime jeste sprečiti izmrzavanje korena. Dovoljno zemlje vrši tu funkciju, ali kako bismo sačuvali tu zonu od naglog smrzavanja najbolje je malčirati tlo oko biljke.
Organski malč, kao što je usitnjena kora drveta, iglice bora, seno, slama i sl. dobar su materijal za zaštitu četinara. Rasporedićemo oko debla sloj debljine 5–10 cm., a zona treba da je široka koliko i krošnja. Ovako ćemo zaštititi i one najmanje korenske dlačice - one su najosetljivije na izmrzavanje. Ostavite nekoliko centimetara razmaka između malča i stabla kako biste sprečili truljenje kore na deblu. Na ovaj način zadržaćemo neophodnu vlagu oko korena i ublažiti naglo hlađenje zemljišta.
Zaštita grana od snega i leda
Težina leda i snega koji se zadržava na granama može da ošteti krošnju stabala i ukrasnog žbunja. Tanke i duge grane se savijaju i pucaju, što umanjuje njihovu dekorativnost. U proleće se kroz nastale pukotine i rane biljka lako inficira različitim patogenima, pa oboli i suši se.
Da ne bi došlo do toga treba redovno otresati sneg, pri čemu vodimo računa da ne lomimo grane. Za ovu akciju mogu se koristiti i lopate za sneg, samo je potrebno biti pažljiv pri radu. Krošnje četinara sa tankim i dugim granama možete uvezati kanapom, kako ih sneg ne bi polomio i deformisao oblik.
Nekada je krošnja potpuno umotana jutom ili nekim drugim termoizolacionim materijalom koji se pokrije najlonom ili PVC folijom. Ovakva zaštita četinara od snega i zime nije dobra praksa, zato što oni u svom prirodnom okruženju provode zime na otvorenom. Neophodna im je izloženost niskim temperaturama i faza mirovanja. Pored toga, ovako "upakovani" nisu ukras vašeg vrta. Na ovaj način se štite samo vrste iz toplijih krajeva koje ne mogu podneti niske zimske temperature.

Zaštita četinara od zimskog vetra
Stabla sađena kao soliteri (pojedinačno, u otvorenom prostoru) često trpe udare vetra u zimskom periodu. Dolazi do mehaničkog oštećenja, grane se lome, a krošnja deformiče. U ovom slučaju pomaže sadnja u zavetrini ili zaštita tekstilnim mrežama ili trskom.
Osim lomljenja grana, vetar može isušiti četine, pa one postaju žute ili braon. Najčešće su ove zone suve i takve grane treba odstraniti. Međutim, postoje neke ukrasne forme četinara kod kojih krošnja u toku zime, pod uticajem mraza i niskih temperatura promeni boju. Četine postanu crvenkaste (Thuja occidentalis "Rheingold", braon (Chamaecyparis pisifera "Squarosa"), žute, ponekad i ljubičaste (Juniperus horizontalis "Andora"). Ove grane su žive i u proleće kreću sa normalnim rastom. Krošnja je zelene boje tipične za taj varijetet. Da ne bismo pogrešili i "ošišali" zdravo stablo najbolje je sa rezidbom sačekati proleće.
Zalivanje zimzelenih biljaka u toku zime
Iako zvuči suludo, četinari toku zime trebaju vlagu u zoni korena. Naime, ako se prekine kapilarni tok od korena, biljka će se osušiti. Zbog toga je veoma važno zimzelena stabla umererno zaliti u toku toplih jesenjih dana. Kada temperatura padne, voda u zemljištu se smrzne i biljka ne može da je upija u tom obliku. Zbog toga je veoma važno gorepomenuto malčiranje, jer tako štitimo zemlju od naglog hlađenja i vodu od naglog smrzavanja.
U toku zime biljke na otvorenom dobijaju dovoljnu količinu vlage od padavina (kiša i sneg koji se topi). Međutim, zaštićene četinare, one koje smo smestili pod krov, uneli u zatvoreno ili posadili u saksije, potrebno je umereno zalivati u toku sunčanih ili toplijih zimskih dana. Ne preterujte, kako biljka ne bi trunula.
Četinari su zaista vrste koje su lepe tokom cele godine. U zimskom periodu, kada priroda spava, oni upotpunjuju pejzaž i pravi su ukras vašeg vrta. Međutim, da bi biljka bila lepa, treba da je zdrava, u punoj formi. Hranite ih tokom vegetacionog perioda, kako bi pravilno rasli. Pravilno ih negujte i u jesen pripremite kako bi što lakše preživeli nadolazeću zimu.Najbolja zaštita četinara od snega i zime jeste pravilna nega u toku sezone.

- Details
- Written by: Radmila Vejin
- Category: Blog
- Hits: 1423
Četinari su popularni za sadnju u saksijama zbog svog dekorativnog izgleda tokom cele godine i velikog broja patuljastih formi. Iako su otporniji na hladnoću od mnogih drugih biljaka, ipak zahtevaju posebnu negu tokom zime. Pogotovo ako u ukrasnim posudama ili žardinjerama krase našu terasu ili dvorište. U nastavku saznajte ključne korake za pravilno čuvanje četinara u saksijama tokom hladnih meseci.

Izbor adekvatne vrste i saksije
Kada birate četinare za saksije, izaberite domaće vrste, kao što su smrča, jela, bor ili kleka. Biljke iz kontinentalne klimatske zone dobro podnose hladne zime. Njima čak i smeta kada ih unesete u zaštićeni prostor, jer za pravilan razvoj trebaju proći fazu mirovanja. Varijeteti koji potiču iz toplijih, istočnih krajeva teško mogu preživeti jaku zimu na otvorenom.
Dobro podnose zimu svi varijeteti Thuja occidentalis ("Smaragd", "Globosa", "Rheingold", "Tiny tim" i dr.), različite kleke (Juniperus communis, Juniperus, horisontalis, Juniperus squamata...), patuljasti borovi (Pinus mugo, Pinus nigra "Breppo"), spororastuće smrče i neki pačempresi (Picea glauca "Conica", Picea abies "Little gem", Chamaecyparis pisifera "Boulevardi" i dr.).
Četinari sa nežnim iglicama osetljivi su na niske temperature u toku zime. To su, na primer, Cupressus "Goldcrest", Chamaecyparis lawsoniana "Elwoodii", kao i popularne kalemljene forme četinara, "na štapu". Naime, mesto kalema je slaba tačka biljke. Ako su jače zime može doći do izmrzavanja i pucanja vezivnog tkiva.
Kada sadimo četinare u posudama ili žardinjerama, saksija treba biti dovoljno duboka (min. 40 cm) i široka (min. 15 cm šira od busena) da bi koren mogao nesmetano da se razvija. Pored toga, u veliku posudu stane više zemlje koja će zaštititi koren od izmrzavanja. Preporučuju se one od otpornijih materijala, terakote, kamena ili drveta, jer plastične saksije mogu popucati zbog promene temperature.
Obavezno je da dno ima dovoljan broj otvora, kako bi se drenirao višak vode iz zemlje. U tom slučaju manje vode će smrzavati u saksiji preko zime, pa će i zemlja oko korena manje pucati.
Zalivanje preko zime
Iako četinari ne zahtevaju obilno zalivanje tokom zime, važno je da zemlja u saksiji ostane umereno vlažna. Previše vode može dovesti do truljenja korena, a ako je zemlja potpuno suva i biljka će se osušiti. Najbolje je proveriti koliko je vlažno pre zalivanja, tako što ćete rukom opipati gornji sloj zemlje.
Saveti za zalivanje:
- zalivajte biljku samo kada je zemlja potpuno suva
- biljke zalivajte tokom sunčanih dana
- ne zalivajte krajem dana/uveče, kako voda ne bi predugo stajala u hladnoj zemlji
- ako su zime suve i tople proverite vlagu bar jednom u dve nedelje
- biljke koje prezimljavaju u zatvorenom prostoru ili pod krovom ne dobijaju vlagu od kiše i snega. Njih obavezno treba zalivati jednom do dva puta mesečno.

Zaštita od mraza
Četinari u saksijama su tokom zime izloženiji hladnoći nego biljke koje rastu na otvorenom. Tanji sloj zemlje okružuje i pokriva busen, pa je korenje manje zaštićeno. Da biste smanjili rizik od smrzavanja, premestite saksije na zaštićeno mesto, poput zida ili ispod nadstrešnice. Biljke sa nežnim četinama ili osetljivim nadzemnim delom treba uneti u prostorije koje se ne greju preko zime ali gde temperatira ne pada ispod nule.
Ako ipak ostanu napolju preko zime, nadzemni deo možemo zaštititi umotavanjem novinskim papirom, jutom, tekstilom ili nekim sličnim materijalom. Preko ćemo prebaciti najlonsku vreću ili pvc foliju otpornu na vlagu. Ovako se i duge, lomljive grane čuvaju od oštećenja koje može izazvati vetar ili teret snežnog nanosa.
U jesen površinu zemlje u saksiji treba pokriti slojem malča debljine 10-15 cm. Kao malč se najčešće koristi kora drveta koja dobro štiti zonu korena od niskih temperatura, a pri tom je i dekorativna. Možete ga kupiti u različitim bojama, krupniji ili sitniji. Za malčiranje se još koriste suva trava, opalo lišće, slama ili granje četinara. Na ovaj način se zadržava potrebna vlaga u zemlji, pa ne dolazi do prekida kapilarnog toka vode u biljci i njenog sušenja.
Dodatne mere zaštite:
- Obložite manje saksije tokom zime nekim materijalom koji izoluje (juta, slama, najlon sa mehurićima...)
- Koristite malč oko biljke kako biste zaštitili korenje
- Ne premeštajte biljke na jako osunčane pozicije, jer nagle promene temperature izazivaju stres
Priprema za proleće
Nakon što zima prođe i temperature postanu stabilnije, postepeno počnite sa prilagođavanjem biljaka na nove uslove sredine. Saksije sa četinarima premestite iz zaštićenih mesta na sunčane pozicije, a zalivanje pojačajte prema potrebama biljke. Sada već možete dodati i odgovarajuću prihranu kako biste potencirali rast.
Ako se pojave suve ili smeđe grančice možete ih pažljivo odseći. Ne preterujte jer četinari sporije rastu i teže se oporavljaju. Orezivanje ostavite za kasno proleće, tada su novi pupoljci već krenuli sa rastom i biljke se lakše regenerišu.
Četinari u saksijama su savršen izbor za ljubitelje zelenih biljaka tokom cele godine, ali zahtevaju dodatnu pažnju tokom zime. Pravilna nega, uključujući zaštitu od mraza, adekvatno zalivanje i pripremu za proleće, ključni su za njihov zdrav rast. Pridržavajući se ovih saveta uživaćete, u lepoti vaših četinara godinama.
